DOBRI STARI DOM

DOBRI STARI DOM

DOBRI STARI DOM

  1. godine prva generacija učenika koja je ušla u novi Dom danas su maturanti. Još jedna potvrda prolaznosti i brzine tijeka vremena. Četiri su godine iza nas, a kao da je sve bilo jučer, tu iza prvog ugla. Osim svega 11 učenika koji su zadnja simbolička veza između starog i novog Doma, ovogodišnja generacija maturanata ne zna kakav je doista bio život u starom Domu. Već spomenutih 11 učenika ulazi u povijest, i to kao posljednja generacija koja može reći da je svoj učenički put proživljavala na dvije različite lokacije, u starom i novom Domu.
Da simbolika neraskidive i posebne veze starog i novog Doma bude još snažnija u travnju 2016. godine, nastao je film tadašnjeg učenika Petra Rakića, Dobri stari Dom. S ponosom se i danas sjetimo vremena provedenog u starom Domu. Sjetimo se njegove posebnosti i nesalomljivog duha, koji je danas ispunjen zvucima gitare, klavira, trube. Danas, starim Domom odzvanja pjesma. Neki novi klinci pišu povijest Stare Dame u centru našega grada, iz koje je kroz dugih 70 godina izašlo velikih 67 generacija, odnosno oko pet tisuća učenika. Pet tisuća snova, nadanja, želja, uspomena…Velikog bogatstva emocija, razvijenih ličnosti, identiteta, vizija, satkano unutar zidova jedne zgrade, Starog Doma.
Film Dobri stari Dom dokaz je da zapravo 3,4 ili 5 godina života može stati u svega deset minuta jednog video uratka. Put razvoja mladog bića, koje je uglavnom iz male sredine došlo u sasvim novo, strano i nadasve izazovno okruženje u potrazi za svojim mjestom pod suncem. Biti dio Doma i odrastati u domskom duhu, za mladog čovjeka predstavlja privilegiju i bogatstvo. Život u Domu nosi posebnu i nadasve široku dimenziju, isprepletenu raznim aktivnostima i novim iskustvima, s odgajateljima i učenicima u glavnim ulogama.
Naš zajednički put je složen i izazovan,  često i nepredvidiv, prepun nadahnuća i entuzijazma. Stoga je veliki ponos kada na kraju tog istog zajedničkog puta, pred nama stoje mladi, obrazovani, samostalni i formirani ljudi. Oni svoj Ključ života nose sami, samostalno i u svojoj ruci…Dragi naši maturanti, vjerujemo da vam je već dosta društvenih mreža, virtualnih učionica i svega online. Tko zna, možda bi danas i bez razmišljanja pristali na Srijedu bez mobitela, zaigrali mali nogomet na našem igralištu, košarku, pikado, zagrlili prvu osobu do sebe, pružili joj pažnju i emociju.
Sve spomenuto, a do jučer tako banalno, danas je na čekanju kao žrtva vremena u kojem živimo. No, kako kažu, svaka oluja dan poslije nosi svoje sunce, sjajno i čisto. Sigurni smo da ćemo uskoro i pod suncem, zakoračiti u bolju i pozitivniju budućnost, skromniju i pravedniju. Biti dio nekog novog početka koji nudi nove prilike, a na cesti kojom  ćemo koračati zajedno, suvereno i odvažno ! Do tada, vjerujte u sebe, svoje mogućnosti i u ono što radite. Vjerujte u bolje sutra, težite svojim idejama i snovima. Vjerujte da je neostvarivo ponekad ostvarivo !
Ključ života u vašim je rukama, a to je za početak najvažnije.